Treniranje uma

Nedavno sam razgovarala s M. i rekao mi je da uopće ne bi imao ovaj posao niti bavio se time čime se bavi, a da ne trenira. Na prvu me zbunio, jer njegova struka nema nikakve veze s fitnessom. Kad sam promislila i kad se on bolje izjasnio, nisam se mogla više složiti s izjavom. Ono čime se M. bavi nije talent koji je imao od malena pa niti od srednje škole ili na početku fakulteta. Dobro se sjećam te njegove odluke, otkaza na poslu koji je radio, mjeseci učenja i odlučnog nauma da će postati ovo što sad je. Znam, ne zvuči kao da ima ikakve veze s fitnessom, ali trening tijela nije ništa drugo nego trening uma koji se može primijeniti na apsolutno sva područja u životu. Kako je on objasnio svoju izjavu, trening ga je naučio da uistinu ništa nije nemoguće i da se radom sve može postići. Jasan cilj, svakodnevni trud i mali koraci do ostvarenja početnog nauma. M. je primijenio svoju filozofiju treninga na poslovnu domenu. Uspio je. Bori se i dalje, naravno, jer (kao i u fitnessu) ništa nije stalno i fiksno, ili ideš naprijed ili ideš nazad. Zato je konstantan rad na sebi neizbježan, kako u fizičkom, tako i u psihičkom smislu. Stvoreni smo da rastemo, prvenstveno duhom. Stvoreni smo da pomičemo vlastite granice i da nikad ne budemo toliko zadovoljni da stanemo, jer bi to značilo da nazadujemo. Naprotiv, uživat ćemo u svakom malom pomaku koji ostvarimo, na poslu, u teretani, u odnosu s drugom osobom, u ljubavi i u pozitivnom razmišljanju. Osjećat ćemo se dobro i bit ćemo gladni za još. Još ćemo i dobiti, sve dok ne izgubimo taj duhovni rast koji nas ujedno i pokreće. Ako ga u nekom trenutku izgubimo, prestat ćemo se osjećati dobro i preplavit će nas vlastita propitkivanja i sumnje. U tom trenutku ne treba očajavati, nego se podsjetiti tko smo i što želimo biti. U tom trenutku treba naučiti prihvatiti mijenjanje plana i početnog cilja. Ako je on isti, super, sabrat ćemo se i nastaviti dalje. U slučaju da smo se zaustavili baš iz tog razloga što su nam se želje i mišljenja izmijenila, nemamo si što zamjeriti. Kako cilj nije fiksan, postavit ćemo si novi, krenut ćemo raditi na njemu, bilo to ispočetka ili sa sredine. Duhovni rast će opet krenuti, počet ćemo se osjećati bolje.
To je nešto što se doista može primijeniti na sva područja u životu. To je nešto čemu te trening može naučiti. Ako samo na trenutak stavimo na stranu sve one slike fitness modela, ovo je nešto čemu trening doista služi. Izgled će doći i sasvim je u redu imati nečiji fizički izgled kao motivaciju, ali samo uz svjesnost da to nije ono čemu prvenstveno težimo. Težimo vlastitom skladu, kako psihičkom, tako i fizičkom. I ne postoji jedinstvena formula kojom ćemo ga ostvariti, jer svi možemo imati isti cilj, ali metode nikad neće biti identične. Različiti smo stvoreni i različite metode će djelovati, unatoč tome što ćemo istome težiti.