Promjena i pozitivni ishodi

U prethodnom sam se postu dotaknula teme promjena pa ću se sad na nju i nadovezati, ne govoreći samo o šećeru i navikama doručka. Većina ljudi promjene percipira kao nešto negativno. Razlog tome je taj što sve ono pozitivno što im sadašnji trenutak donosi uistinu osjete i imaju, a ono pozitivno što promjena MOŽE donijeti nije realno, već potencijalno, negdje u budućnosti. Problem koji se na to nastavlja je percepcija negativnog i njegovo projiciranje u stvarnost. Ono čega se toliko bojimo i čemu se odupiremo postane baš ono što nam se krene događati. Iz tih se razloga lakše držati onog sigurnog, sadašnjeg trenutka, uz sve nezadovoljnosti koje on donosi. No, je li uistinu lakše? Primjerice, nakupljene godine nezadovoljstva ili jedan trenutak odluke na promjenu koja će svaki sljedeći trenutak učiniti lakšim, ako joj to stvarno i dopustimo. Sjećam se svojih trenutaka “odlučivanja” prije nekoliko godina. S obzirom na to da sam oduvijek bila tip koji sve zapisuje, tako sam i tog dana odlučila pismeno obilježiti početak svog putovanja tako što sam dnevnik koji sam vodila nazvala “Make a change”. On mi je služio za zapisivanje planova, ciljeva, napretka i slično. Ono što je svojstveno promjenama pa tako i tom dnevniku je napuštanje i ponovno vraćanje onome što te uistinu potaknulo da kreneš. Ovisno o tome koliko često napuštaš ono zbog čega si krenuo, toliko ćeš se više udaljavati od cilja i promjenu ćeš slabije vidjeti, ali ona će se dešavati svakog trenutka. Dešava se i sada dok čitaš ovu objavu, jer te nešto natjeralo da ju odlučiš čitati. Dešava se i u danima kad misliš da nisi ni za što i da nikad nećeš uspjeti. Problem leži u nama samima, jer često nismo jasni u tome što želimo. Na primjer, osoba želi smršaviti, ali želi i jesti hranu koju bi trebala modificirati i reducirati. Ispadne da ovo drugo želi više. Promjena je stopirana. U mojim trenucima iz dnevnika istodobno sam željela dobiti na masi, ali sam i htjela ostati mršava. Odgovaralo mi je vidjeti manji broj na vagi, a htjela sam biti zdravija i više trenirati, više jesti, izgraditi mišićnu masu. Promjena je bila stopirana. Bilo je to doba borbe i čišćenja vlastitih misli kako bih uistinu došla do onog što želim i što ću ostvariti. Svaki ponovni put kad bih donijela tu odluku promjena bi se krenula događati. Ni u jednom trenutku ju nisam mogla percipirati kao nešto negativno. Negativne su za mene bile ove pauze koje su me vraćale koracima unazad. Nekad niti ti koraci unazad ne moraju biti toliko loši jer nas mogu pogurati i dva-tri koraka unaprijed. Primjerice, ponekad vikend završim neplanirano pretrpanog želuca i za mene uistinu nema veće motivacije za cijeli sljedeći tjedan od one kad osjetim da tijelo žudi za zdravim namirnicama, vlaknima i čišćenjem. Ne smatram to ničim lošim. Uživam u svim danima, ponekad malo opuštenijima, ali ujedno i onima koji me natjeraju da se više trgnem u narednom tjednu. Najvažnije je ne mijenjati fokus i percipirati samo ono pozitivno čemu težimo, jer je to uistinu ono što će se dešavati, a postajat će vidljivo nama onoliko koliko ćemo se sami potruditi da bude. Promjena nije nešto nevidljivo u budućnosti, ona je ovdje u svakom trenutku, u svakoj odluci da nešto učinimo. Ona je prirodan slijed događanja svega što nas okružuje, životni suputnik godišnjih doba, životinja, biljaka, a u konačnici i nas samih. Jedino što joj se odupire je naša želja da ostanemo u ovom trenutku, zajedno sa svim zadovoljstvima i nezadovoljstvima, zbog postojanja unutarnjeg straha kojeg na nju projiciramo i pretvaramo ju u nešto negativno. Dovoljno je samo (ponovno) donijeti odluku i zasvijetliti ugašeno svjetlo promjene te s fokusom na cilj i pozitivne ishode postepeno stvarati stvarnosti koje želimo doživjeti.