U prethodnom sam se postu dotaknula teme promjena pa ću se sad na nju i nadovezati, ne govoreći samo o šećeru i navikama doručka. Većina ljudi promjene percipira kao nešto negativno. Razlog tome je taj što sve ono pozitivno što im sadašnji trenutak donosi uistinu osjete i imaju, a ono pozitivno što promjena MOŽE donijeti
Čitala sam o rezultatima neke studije koji su govorili o osjetljivostima na određene okuse i tome kako su se ljudi koji konzumiraju manje masnu hranu pokazali osjetljivijima na masnoću, što se isto može zaključiti i za šećer. Što ga više jedemo, sve se više smanjuje naša sposobnost osjeta na njega. Još mi je zanimljivija činjenica
Kad bih morala birati najdraži mi oblik treninga, govoreći o treningu kao rješavanju stresa i onom “osjećaju nakon”, svakako bi to bilo trčanje. Moja priča o trčanju počela je još u onim davnim, tinejdžerskim danima kad smo trčale krugove oko livade na tjelesnom, uz vodstvo najmanje mi dragog profesora tjelesnog (iako mu profesorica iz srednje
