Šećer i slične ovisnosti

Čitala sam o rezultatima neke studije koji su govorili o osjetljivostima na određene okuse i tome kako su se ljudi koji konzumiraju manje masnu hranu pokazali osjetljivijima na masnoću, što se isto može zaključiti i za šećer. Što ga više jedemo, sve se više smanjuje naša sposobnost osjeta na njega. Još mi je zanimljivija činjenica kako se doživljaj okusa temelji na pobuđivanju okusnih receptora, a ti su receptori u izravnoj vezi s mozgom. Zastrašuje me odgovornost psihe na toliko različitih doživljaja. Ako govorimo o šećeru, ja sam odličan primjer pobjede nad vlastitom psihom. Uzet ću za primjer kavu, jer sam o njoj nedavno s određenim osobama pričala. Za pet godina mlađu mene kava je značila mix kave, mlijeka i šećera. Dolaskom na faks povećale su se doze kave, ali i želja za što manje kalorija u istoj toj kavi. Tako je tipka A6 na automatu postala moja omiljena kombinacija (s mlijekom, bez šećera). To se održalo svih godina mog studiranja. Sjećam se jednog perioda kad sam bila na nekoj suludoj dijeti i kad mi je mlijeko iz one savršene A6 kombinacije bilo “zabranjeno” pa sam odabrala A3 (bez mlijeka i bez šećera). Od tog trenutka mlijeko je postalo obavezan dio moje kave, jer me pomisao na A3 tjerala na povraćanje. Godinama kasnije (čitaj: prije nekoliko mjeseci) zavoljela sam A3 kombinaciju u svojoj kućnoj atmosferi – 6:30 ujutro, kuhalo, voda i dvije žlice Nescafea; moja trenutno najdraža kombinacija, gorka dovoljno da me probudi iz mrtvih i uljepša mi svako jutro. Prije koju godinu ne bi mi palo na pamet piti nešto takvo, a sad u tome uistinu uživam. Još jedan primjer su slatkiši, a javlja se osoba koja je cijeli život okružena slasticama i kojoj je jutro bez istih bilo nezamislivo. Čak je jedan period mog ukidanja šećera u kavi ujedno podrazumijevao konzumaciju keksa uz istu tu kavu, što je apsurd, znam. Uvođenjem zdravih navika prešla sam (naravno) na slatke verzije zdravih doručaka, jer sam mislila da bez slatkog NE MOGU. Ispričat ću priču o tome kako je nestala negacija iz te izjave. Neko vrijeme sam razmišljala o tome kako mi se ne sviđa što ujutro MORAM pojesti nešto slatko, iako to nužno nije morala biti loša ovisnost. Nemam ništa protiv zobene kaše s hrpu dodataka za doručak, ali meni se nije svidio osjećaj ovisnosti prema slatkom koji bi u meni taj doručak pobuđivao, a nastavljao bi se kroz dan. Nakon doručka uzela bih i kockicu čokolade, keks i slično. Iz tog sam razloga odlučila napraviti eksperiment i dati šansu slanom doručku. Nisam krenula s nekom drastičnom promjenom, prvo sam ubacila jedan takav doručak u tjednu, zatim dva, tri, a sad bih ga mogla jesti svaki dan. Iako, nikad neću zaboraviti okus one prve jutarnje kajgane u životu i mučnine satima kasnije. Šok za organizam, rekla bih, ali nije mi na pamet bilo popustiti. S vremenom su rasle moje inspiracije za slane doručke i kajgane koje su uz onu kavu bez mlijeka i šećera postale moja najdraža jutarnja kombinacija. Tko bi rekao? Ja prije godinu dana sigurno ne. 🙂 U tih godinu dana uspjela sam se potpuno riješiti tog osjećaja da “moram” pojesti nešto slatko, a upravo to je i bio cilj. (iako, ljubav prema proteinskim čokoladicama u bilo koje doba nikad ne prestaje <3)

Što se tiče ostalih okusnih navika i priča o tome kako netko “ne može” smisliti neku namirnicu ili hranu, jedini savjet koji imam je: budi dovoljno lud da probaš i dovoljno uporan da ušutkaš mozak i prepustiš se osjetilima, nekoliko puta, ne jednom. Tek nakon nekoliko ustrajnih pokušaja, možeš tvrditi da ti se stvarno ne sviđa i baciti se na traženje alternative, jer nje uvijek ima. Naravno, i mene puno hrane i dalje ne privlači, ali ne mogu tvrditi da se za koju godinu u njoj neću gušiti, jer joj zapravo trenutno nisam posvetila dovoljno pažnje ili mi jednostavno trenutno ne odgovara. Isto tako, neka hrana će zauvijek ostati nepoželjna na mojem jelovniku, ali ne zbog toga što to “ne smijem” jesti ili zbog toga što me psiha uvjerila u to da je “neukusno i ne valja”. Promjena je prirodan slijed događaja, a ne vidim zašto bi prehrambene navike činile iznimku. Dajte hrani šansu i ona će vama dati šansu da u njoj uživate na neke nove načine za koje do sad niste znali da postoje. 🙂